In memoriam Ivan Rubinić 25.11.1955-13.06.2020
Neke stvari u životu jednostavno ne možemo mijenjati, a smrt dragih ljudi i tuga i praznina koje ostaju nakon, definitivno je jedna od tih. Gotovo je nemoguće danas, nakon vijesti koja je jednostavno kao munja prostrujala Hrvatskom, ne zapitati se, zašto? Napustio nas je Ivan Rubinić, iznenada, ostavivši nas skamenjene u svojim mislima sjećanja na sva naša zajednička sportska druženja.
Da, definitivno, još uvijek ne vjerujemo, još uvijek razmišljamo o tome da je sve tek ružan san i da ćemo već sutra na nekom travnjaku zajedno razgovarati o nogometu. Nažalost, danas, u subotu 13. lipnja snovi ipak nisu ti koji bi sve mogli vratiti na početak, ostala je tek gorka istina ljudskih sudbina koju ćemo morati prihvatiti i u svojim mislima oprostiti se od prijatelja.
Ivan Rubinić će zauvijek ostati simbolom sportskog, a posebno nogometnog entuzijazma Zagrebačke županije, osoba koja je svojim posebnim stilom djelovanja u sportu otvorila i nove dimenzije nogometa u Zagrebačkoj županiji, osoba od koje smo učili, kojoj smo se divili, sa kojom smo nerjetko i žustro raspravljali, ali nadasve osoba koja je uživala ogroman respekt u cijeloj nogometnoj javnosti.
Rubinić je nekad aktivno igrao za Vinogradar, a od 1998. godine kada je preuzeo upravljanje klubom stvorio je respektabilnu sredinu koja je ostavila trag u cijeloj Hrvatskoj. Bio je idejni začetnik i osnivač Drvne industrije Rubinić, tvrtke koja danas zapošljava više od 200 zaposlenih, a njihovi proizvodi nadasve su poznati u cijelom svijetu. Svojim vizijama u gospodarstvu stvorio si je poziciju jednog od najjačih jaskanskih privrednika, a u drvnoj industriji tvrtka je izgradila ogroman respekt u Hrvatskoj.
Njegov dan nije imao poseban raspored, posvetio je sebe i svoj život onome što je volio, razvoju tvrtke i Vinogradara. I s time je lijegao, sa time se budio i uz gospodarstvo i obitelj, nogomet je jednostavno bio njegov život.
Sve što je imao dao je nogometu i vjerojatno ne postoji nitko tko je toliko vlastitog novca uložio u klub, klub koji je upravo zahvaljujući njemu, njegovim vizijama i novcu dobio svoj stadion pod obroncima jaskanskih vinograda i stvorio višegodšnji respekt hrvatske nogometne javnosti.
Nogomet Zagrebačke županije je na trenutak utihnuo, teško da će se ikad više u našoj županiji stvoriti nogometni djelatnik koji će s toliko entuzijazma dizati ljestvicu vrijednosti sporta u svom kraju, a zajedno s time podizati gospodarske vrijednosti cijele regije.
I zato, dok ćemo se još desetljećima prisjećati huka s tribina stadiona u Mladini na kojem su teško prolazili u utakmicama hrvatskog Kupa i Hajduk, Rijeka, Slaven Belupo…., možemo samo reći, zbogom prijatelju, počivaj u miru, zauvijek ćeš ostati u našim srcima.
